Radimlja, Batonoge kod Stoca
Nekropola Radimlja se nalazi u Vidovu polju, tri kilometra zapadno od Stoca, na magistralnom putu Stolac – Čapljina. Ko god prolazi ovim putem mora zapaziti 133 nadgrobna spomenika, koliko ih se do danas sačuvalo. Ranije ih je bilo više. Dio spomenika, pretpostavlja se oko 20, stradao je prilikom izgradnje spomenute ceste za vrijeme austrougarske uprave ovim krajevima. Tako je nekropola presječena na dva dijela. Dio stećaka je ostao s druge strane, dio grobova ispod puta.
Po oblicima su zastupljeni sljedeći stećci: 36 ploča, jedna ploča s postoljem, 27 sanduka, 24 sanduka s postoljem, četiri visoka sanduka, pet visokih sanduka s postoljem, dva sljemenjaka, 31 sljemenjak s postoljem i tri krstače. Poredani su u gusto koncentrirane redove, a orijentirani po pravcu zapad – istok.
Procentualno posmatrajući, ovo je jedna od najukrašenijih nekropola stećaka. Čak 63 spomenika su ukrašena. Širok je spektar ornamentalnih motiva. Svakako, zaštitni znak nekropole je muška figura s uzdignutom neprirodno uvećanom desnom rukom, dok je lijeva naslonjena na bok. Često se tumači kao prikaz ratnika jer se pored figure često pojavljuju luk, strijela, mač ili štit. U nekoliko slučajeva se u istoj kompoziciji nalazi predstava plastičnog kruga – punog mjeseca. Prema pojedinim tumačenjima, mjesec je paganski simbol zagrobnog prebivališta. U novije vrijeme prisutna je teorija koja povezuje ovaj motiv s predstavom svetog Vida. Argumenti za opravdanje ove teorije ogledaju se u lokalnoj toponomastici – nekropola se nalazi na Vidovom polju, rijeka Bregava u srednjem se vijeku zvala Vidoštica, Stolačka utvrda je poznata i kao Vidoška utvrda, izvor u blizini nekropole se zove Vidoštak.
Širok je spektar figuralnih predstava na stećcima Radimlje. Treba izdvojiti predstave kola – ženska, muška i mješovita. U posljednjem slučaju muškarci stoje na početku ili kraju kola. Od predstava životinja zastupljeni su jeleni, srne, psi i konji. Zanimljive su predstave u kojima psi nagone grupu srna na lovca koji ih čeka spreman s lukom i strijelom. Slična je scena u kojoj tri psa i konjanik tjeraju jelena na lovca s lukom i strijelom.
Na nekropoli se nalazi uklesano pet epitafa pisanih bosančicom. U njima se krije i moguće izvorno ime same nekropole – Batonoge. Natpisi su kratki i jezgroviti te saopćavaju osnovne podatke o pokojnicima, njihovim srodnicima ili kovaču koji je klesao stećak. To su ovi natpisi:
+ A se kami na Vukcu na Pet[r]oviču. A se pisa Bolašin Bogačić.
... A Vlač Vlahov[i]č, [a sječe k]ami Ratko Brativo[n]ič / Brativo[jev]ič.
+ Az rab b[o]ži Radoje Vuković, sinovac vojevode Petra.
+ Sije leži dobri Radoje, sin vojevode Stipana, n[a] svoj baštini na Batnogah. Si bilig postavi na me brat moj vojevoda Petar.
A se leži Stipan. A činio ka[mi] Miogost kovač.
Iz natpisa se saznaje da su ovdje, na svojoj baštini, sahranjivani članovi vlaških katunara Miloradovića Hrabrena.
Radimlja se danas uzima za najljepšu nekropolu stećaka. Svakako je najpoznatija. Jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika Mehmedalija Mak Dizdar posvetio joj je svoje stihove. Spomenici ove nekropole vjeran su svjedok vremena kad su život, ali i smrt, bili ovjekovječeni u monumentalnim nadgrobnim kamenovima prkosnim ovozemaljskoj prolaznosti.
