Stećci su danas postali nepresušno vrelo iz kojeg umjetnici crpe svoju inspiraciju te je oblikuju u izuzetan umjetnički izražaj.

Od velike, svjetske izložbe srednjovjekovne umjetnosti Jugoslavije u Parizu 1950. godine, kada stećci veličanstveno izlaze na pozornicu kako domaće tako i svjetske javnosti, sve više se pojavljuju djela oblikovana kroz okamenjenost stećaka.

Umjetnička djela i izražaji u pojedinim slučajevima dobijaju toliku snagu da u očima čovjeka prosječno upućenog u znanje o stećcima ponekad izgledaju kao autentična, originalna izražajnost umjetnosti samih stećaka, a ne umjetničko djelo nastalo puno kasnije ili pak historijska činjenica koja nema svoju utemeljenost na naučnim osnovama.

Danas se stećci nalaze na udžbenicima, novcima, književne nagrade nose imena po njima. Može se kazati da uveliko oblikuju svakodnevnu zbilju.

Mak Mehmedalija Dizdar

Stećci su uveliko uticali na rad jednog od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnika – Mehmedalije Maka Dizdara. Rođen u Stocu, okruženom brojnim nekropolama, Dizdar je ubrzo ušao u svijet bosanskog i humskog mramorja, a posebno ga je fascinirala veličanstvena Radimlja.

Kao rezultat te njegove opčinjenosti 1966. godine pojavljuje se prvo izdanje Kamenog spavača – slobodno se smije kazati jedne od najznačajnijih, ako ne i najznačajnije zbirke pjesama u bosanskoj književnosti.

Inspiracija za pjesnike

Poezija pisana u stilu epitafa sa stećaka dosegla je vrlo visoki nivo u zbirci Nenada Tanovića Stećci – oblici bosanskih duša , objavljenoj prvi put 1995. godine. Iako njegove pjesme možda nemaju umjetnički kvalitet i karakter kao Dizdareve, one su pisane na sebi svojstven način.

Zapravo i nije riječ o pravim pjesmama, odnosno stihovima, nego je tu više riječ o epitafima pisanim po uzoru na one sa stećaka. Inspirativnu temu predstavljali su stećci još za pjesnike poput Petra Gudelja, Janka Bubala, Ivana Kordića, Kemala Mahmutefendića i neke druge.

Stećak u likovnoj umjetnosti

Stećci su uveliko utjecali i na skulptorski izražaj. Skulptor Adis Fejzić postao je prvi skulptor s titulom doktora nauka u Bosni i Hercegovini. Fejzić je u svom naučnom istraživanju analizirao umjetnost stećaka u kontekstu savremenih umjetničkih i socio-antropoloških okolnosti, ali i postavio stećak kao svoju ličnu metaforu i savremeni kreativni izraz. Njegova umjetnička djela krasila su galerije Australije, gdje je i doktorirao.

Jedna njegova skulptura, odnosno savremena interpretacija stećka pod nazivom B&Hierophany@terraAvstralis.MMXIII.Addis 2013. godine trajno je postavljena ispred zgrade australijskog parlamenta u Canberri.

Posebno mjesto u arealu umjetničke fotografije posvećene stećcima zauzima poznati hrvatski fotograf Tošo Dabac , koji je 1960-ih godina prošao Bosnom uzduž i poprijeko i napravio hiljade kako umjetničkih tako i dokumentarnih fotografija stećaka. Danas je Dabčeva ostavština o stećcima sastavni dio Arhiva Tošo Dabac, koji se nalazi u sklopu zagrebačkog Muzeja savremene umjetnosti i zasigurno predstavlja najveću i najpotpuniju fotodokumentaciju o stećcima.