Stećke dijelimo prema oblicima na ploče, sanduke, sljemenjake, krstače, stupove i amorfne stećke.

Svaki od ovih osnovnih oblika može imati više varijanti, koje se ogledaju u odnosu na visinu samih spomenika, prisutnost postolja ili nekih drugih tipoloških odlika.

Kroz njih se može ogledati položaj pokojnika na društvenoj ljestvici, njegov imovinski status (neki ljudi nisu sebi mogli priuštiti klesanje boljeg stećka), a ponekad određeni oblici karakteriziraju početne ili završne faze razvoja i upotrebe stećaka.

Ploče

Ploče su jedan od najbrojnijih i najraširenijih oblika stećaka. Prema posljednjoj zvaničnoj evidenciji ima ih ukupno 24 % od ukupnog broja stećaka. To je prilično veliki broj i stavlja ih na drugo mjesto po brojnosti prema oblicima.

Prema osnovnom izgledu, ploča ima formu pravilnog paralelopipeda. U njih se ubrajaju spomenici koji najčešće imaju visinu do 30 centimetara. U rijetkim slučajevima u ploče se mogu ubrajati i nešto viši spomenici. Za takvu odrednicu bitne su ostale dvije dimenzije – dužina i širina spomenika.

Sanduci

Sanduk je najčešći oblik te procentualno zauzima više od 60 % ukupnog broja stećaka. Klesan je isto kao i ploča, samo što mu je u principu visina viša od 30 centimetara. Ako mu je visina iznad 80 centimetara, onda se smatra visokim sandukom, kojih ima najviše na području Hercegovine.

Kroz genezu visine sanduka može se posmatrati i sama geneza njihovih oblika od onih prvih, koji su bili tek nešto malo viši od ploča, pa sve do monumentalnih sanduka, čija je visina nekad dosezala i preko dva metra. Vremenom su ukrašavani, a na njima su se polako počeli pojavljivati i brojni epitafi.

Sljemenaci

Sljemenjaci su stećci kod kojih gornja površina završava u vidu krova na dvije vode ili na sljeme. Odatle i naziv sljemenjak. Napravljeni u ovoj formi neodoljivo podsjećaju na kuću, na vječni dom koji naši davni preci spremiše sebi za života ili im neko drugi postavi iznad vječnog počivališta.

Sljemenjaci nisu toliko brojni kao ploče ili sanduci, ali su zato najukrašeniji spomenici i na njima se nalazi najviše natpisa. Redovno su lijepo i elegantno klesani i obrađivani. Na njima su monumentalnost, skladnost, jednostavnost, elegancija i otmjenost dosegli vrhunac kad je riječ o srednjovjekovnoj sepulkralnoj umjetnosti stare bosanske države.

Stupovi

Dva su osnovna oblika vertikalnih stećaka – krstače i stupovi. Stupovi najviše podsjećaju na ploče i sanduke vertikalno usađene u zemlju. U određenoj mjeri podsjećaju na slično postavljene antičke stele ukrašene najčešće reljefnim figuralnim predstavama. Ovako usađeni u zemlju imaju izgled pravilnog paralelopipeda čiji se vrh može završavati na više načina.

Najjednostavniji i najčešći je ravan završetak, simetričan kraju usađenom u zemlju – baš kao vertikalna ploča. Neki se završavaju u vidu ispupčenog ili udubljenog luka. Dobar dio stupova ima završetak u vidu krova na dvije vode, odnosno na sljeme. Pojedini se završavaju u vidu piramide, ponekad s kružnim završetkom.

Krstače

Prema posljednjoj službenoj evidenciji, spomenika u obliku krstača bilo je najmanje od svih ostalih oblika stećaka. Registrirano ih je samo 336, što iznosi tek 0,5 % od ukupnog broja stećaka.

Na području današnje Bosne i Hercegovine zastupljene su na dva područja. Najviše ih u Hercegovini ima u okolini Gacka, Bileće i Nevesinja . U Bosni su najbrojnije u okolini Travnika, Jajca i Zenice, gdje su razvile svoj specifičan oblik.

Krstača je vrsta stećka koja ima oblik poput križa, kao što joj samo ime kaže. Svojom pojavom obilježavaju kasnu fazu razvoja stećaka, kao i fazu prelaska na oblike koji će postati dominantni i ostati u upotrebi sve do danas. Prema određenim pretpostavkama, razvile su se iz stupa s postepenim naglašavanjem „glave“, a onda i poprečnih krakova.

Amorfni spomenici