Pripovijedanja o nekropolama, njihovom nastanku, razvoju, njihovim pojedinačnim spomenicima, čudesnim događajima vezanim uz njih, te u nekim slučajevima, nažalost, njihovom uništavanju, zapravo predstavljaju usmenu historiju svake nekropole. Kao takva često je u potpunosti suprotna provjerenim historijskim faktima.

S druge strane, usmena historija ponekad može biti smjernica za razrješenje određenih historijskih pitanja, te tako u velikoj mjeri korisna.

U svakom slučaju, ona je izuzetan pokazatelj nematerijalnog bogatstva našeg naroda prenošenog stoljećima s koljena na koljeno. Ljubomorno je čuvano, usađeno u podsvijest ljudi koji su živjeli uz stećke.

Grčka groblja

Brojne su legende i predaje o stećcima. Među njima dominantno je ono o stećcima kao grčkim grobljima. Veoma je jednostavna: u davna vremena ovdje su živjeli Grci. Nastupila je duga i hladna zima. Trajala je punih sedam godina. Nenaviknuti na takvo što, Grci su napustili ove krajeve, a za njima su ostali stećci kao vječiti podsjetnik na njihov boravak.

Šefik Bešlagić je zabilježio i nastavak ove priče: Grci su se odselili zbog hladnoće i velikog snijega, a po naredbi svoga cara. Jedino ga nije poslušala jedna princeza, koja je ostala živjeti u nekoj pećini. Svakog proljeća je izlazila iz pećine. Pojavila bi se, a zatim opet vratila u svoj vječni stan.

Svatovska groblja

Posebno je zanimljivo pitanje tzv. svatovskih grobalja. Širom Bosne i Hercegovine nalaze se nekropole koje se zovu ovako. Priča je uglavnom univerzalna: na istom mjestu zatekli su se dvoji suprotstavljeni svatovi. Gdje su se sastali, tu se zapodjenula borba i tu su i poginuli. Iza njih su ostali stećci kao njihovo nadgrobno kamenje. Ako su u blizini dvije skupine stećaka, onda su na jednoj strani pokopani jedni, a na drugoj drugi.

Ljekoviti prah

Široko je rasprostranjeno vjerovanje da su stećci ljekoviti. Prah sa stećaka u pojedinim bosanskim selima su žene koje nisu mogle roditi mutile i pile u vodi s nadom da će im to pomoći da rode. Osim za ljude, vjerovalo se da su stećci ljekoviti i za životinje.

U Rastičevu kod Kupresa stoka se u tačno određenom periodu godine vodala oko jednog stećka kako bi bila zdrava i debela. U istom kraju oko drugog su se vodali konji ako ne mogu mokriti. Navodno im je to pomagalo. Sličan običaj je zabilježen i u Zenici.

Kletva pomjerenog stećka

Ljudi su često vjerovali da će pomjeranje stećaka izazvati velike prirodne nepogode. Smatrali su da će im se ukućani ili stoka razboljeti ili umrijeti, pa su strogo izbjegavali pomjerati ili razbijati mramorove. U Podlipcima kod Jajca zabilježena predaja po kojoj su mještani počeli ugrađivati stećke s nekropole u štale. Nakon toga im je stoka počela umirati. Tako se nastavilo sve dok nisu stećke vratili nazad na nekropolu.

Skriveno blago

Stećci su često razbijani, a grobovi ispod njih prekopavani jer se vjerovalo da se u njima nalazi blago. Ovakva sudbina je zadesila najljepši i najpoznatiji stećak – Zgošćanski sljemenjak. Prema zabilježenoj predaji, razbili su ga željeznim klinovima neki ljudi iz Vareša jer je „zvečao“ te je izgledalo da u njemu ima zlata.

Zaštita od prirodnih nepogoda

U pojedinim selima mještani kreče određene stećke. Rade to da bi selo zaštitili od grada, velike suše ili neke druge prirodne nepogode. Na isti način kreče se i stari nišani, koji se često nazivaju šehidskim. U oba slučaja riječ je o nadgrobnicima za koje se direktno ne mogu vezati mještani naselja u kojem se nalaze spomenici. Oni su štitili selo od svih nedaća, pripisivana im je apotropejska moć, te se treba prema njima s pijetetom odnositi.