Epitafi na stećcima

Epitafi ili natpisi na stećcima su iznimno zanimljiva pojava. Svaki epitaf teži da ispriča jednu priču o životu. On nastoji privući pažnju prolaznika, povezati ga kako s grobljem kao gradom mrtvih tako i s naseljem kao gradom živih. Kroz njega grobovi izlaze iz anonimnosti, dobijaju svoj identitet, koji zauvijek ostaje prisutan u svom okruženju sve dok stoji nadgrobni spomenik.


Na teritoriju na kojem se rasprostiru stećci do danas je evidentirano oko 400 srednjovjekovnih epitafa. Svi epitafi na stećcima pisani su ćiriličnim pismom koje je danas najpoznatije pod nazivom bosančica.




Šta sadrže epitafi


Najviše epitafa je po svojoj dužini kratko. Sadrže samo osnovne informacije o pokojniku te ponekad o tome ko je podigao spomenik, ko ga je klesao, a ko upisao natpis. Kao takvi čini se da su riješeni svake emocije, što je samo privid iza kojeg se sklonila tuga najmilijih koji podigoše spomenik.


Osim toga, često se u njima naglašava da je pokojnik sahranjen na svojoj plemenitoj baštini. Time se potcrtava njegov približan rang, odnosno da je koliko-toliko bio nezavisan, slobodan i imućan u svom srednjovjekovnom životu.


Za određene natpise se može kazati da predstavljaju malu biografiju pokojnika. U kratkim crtama sročen je njegov život sve do trenutka njegove smrti i podizanja stećka. Natpisi ovog tipa obično su nešto duži, često se u njima navode značajnije historijske ličnosti, a u sebi objedinjavaju više dijelova, koji se ogledaju u biografskim elementima pokojnika, porukama prolazniku ili posjetiocu groba i stećka.


Sve to je dodatno naglašeno redovnom upotrebom fraza na svom plemenitom, na svojoj baštini, na svojoj zemlji na plemenitoj , čime su potcrtani status pokojnika, ali i težnja da vječni dom bude podignut na porodičnom groblju, na svojoj zemlji, uz najbližu rodbinu.





Viteška smrt


Tema viteške smrti, odnosno vjerne službe svome gospodaru, susreće u više epitafa. Smrt je često direktan rezultat služenja senioru, koji onda podiže spomenik svome vazalu.


Duboko je ukorijenjena u srednjovjekovnoj evropskoj književnosti, a sama ideja viteštva predstavlja zapadnoevropski dvorski fenomen koji se proširio po čitavoj Evropi te se „uhvatio“ i na stećcima. U epitafima na stećcima striktno se naglašava hijerarhijski odnos između seniora i njegovog štićenika te se u ovom kontekstu mogu pratiti odnosi između vladara i visokog plemstva pa sve do sitne vlastele.



Moralne poruke i ostale vrijednosti


Dosta natpisa u sebi sadrži filozofsko-religijsko-moralnu poruku ja sam bio kako vi jeste, a vi ćete biti kako jesam ja. Kroz ovu frazu manifestira se moralna poruka da treba konstantno živjeti misleći na smrt, koja je bliža svakom čovjeku od kragne za vratom.


Kroz njih se manifestira i ljudska usamljenost i individualnost u vremenu i prostoru. U njima se sugeriraju prolaznost materijalnog svijeta i njegove slabosti u odnosu na drugi, vječni svijet.


Sadržaj epitafa često u sebi krije osim estetske, likovne, moralne ili religijske poruke i određenu dokumentarnu ili historijsku vrijednost. Često se u njima navode imena ljudi koji se svrstavaju u sami vrh značajnijih osoba svog vremena.


Ponekad se navode i neki od historijskih događaja u kojima su pokojnici na direktan ili indirektan način učestvovali. Osim toga, epitafi na stećcima su prava riznica danas zaboravljenih srednjovjekovnih riječi i izraza koji su bili produkt čistog narodnog izražaja.


Neki od interesantnijih epitafa:




A se leži Radivoj Draščić: dobri junak ja bih, molju ja se vas, ne ticajte! Vi ćete biti kako ja, a ja ne mogu biti kako vi.


Podgradinje u Gornjem Hrasnu kod Neuma; Vego 1964, 82.


A se leži Bogčin kneza Stipka Ugarčića sin na svojoj zemlji na plemenitoj.

Družino, žalite me! Mlad s sega svita otidoh, a jedan bih u majke. A se pisa Ugarak


Crnač u Donjem Kotorcu kod Istočne Ilidže


Va ime Otca i Sina i Svetago Duha, amin.

Se leži knez Batić na svojoj zemlji na plemenitoj, milostiju Božijom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka knez bosanski.

Na Visokom se pobolih, na Duboku me dan dojde. Si bilig postavi gospoja Vukava s mojimi dobrim, i živu mi vjerno služaše i mrtvu mi posluži.

Kopošići kod Ilijaša; Vego 1970, br. 245


Va ime o(t)ca i sina i svetago d(u)ha amin'.

Se leži Vign' Milošević' služi banu Stipanu i kralu T(vart)ku i kralu Dabiši i kralici Grubi i krala Ostoju i u to vrime doide (i) svadi se Ostoja kral' s hercegom' i z Bosn(o)m' i na Ugre po(id)e Ostoja to vrime mene Vigna doide kon'čina i legoh' na svom' plemenitom' pod' Kočerinom' i molu vas' nenastupaite na me ja s(a)m' bil' kakovi este vi ćete biti kakov' sam' ja.


Kočerin kod Širokog Brijega; Vego 1962, br. 1.


A sije bileg počtenoga viteza vojevode Radivoja Oprašića. Dokle bih počteno i glasovito živjeh.

I legoh u tuđoj zemlji, a bileg mi stoji na baštini.

Oprašići kod Rogatice; Vego 1970, 226


A se piše na krstu Jurja. Da je znati svakomu čoviku: Juraj Ivanović kako stekoh blago i š njega pogiboh. Kami usiče Radič kovač.


Slipčići kod Mostara


A se grob sina Luke Stijepanova.

Rodih se u veliku radost, a umr u veliku žalost. A se kipi je Tomaševiju Bore, a da mu deseto vredi!


Svitava kod Čapljine; Vego 1962, br. 31.