Kopošići kod Ilijaša

Selo Kopošići kod Ilijaša je danas pusto. Niko tu više ne živi, a živjelo se ovdje stotinama godina. Svjedok kontinuiteta života na ovom području su, prije svega, srednjovjekovni grad Dubrovnik i prelijepa nekropola stećaka. Jedno od drugog udaljeni nekih kilometar zračne linije zorni su pokazatelj života i smrti u srednjem vijeku.

Sama nekropola je jedna od najljepših. Centralni dio nekropole smješten je na omanjem brežuljku. Ostali spomenici se spuštaju dalje niz kosu, njih sveukupno oko 30. Na ovom gordom groblju sahranjen je veliki knez bosanski Batić Mirković. Na njegovom monumentalnom nadgrobnom spomeniku – kneževskom sljemenjaku s postoljem, teškom više od devet tona – nalazi se veoma vrijedan epitaf, koji predstavlja pravu riznicu historijskih podataka:

† Va ime Otca i Sina i Svetago Duha, amin. Se leži knez Batić na svojoj zemlji na plemenitoj, milostiju Božijom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka knez bosanski. Na Visokom se pobolih, na Duboku me dan dojde. Si bilig postavi gospoja Vukava s mojimi dobrim, i živu mi vjerno služaše i mrtvu mi posluži.

Iz natpisa se iščitava da je na svom posjedu sahranjen veliki knez Batić, da mu je bilig postavila supruga Vukava s njegovim dobrim – slugama i prijateljima – da je on bio knez kralja Tvrtka II Kotromanića, koji je dva puta kraljevao, i to od 1404. do 1408. i od 1421. do 1443. godine. Prema lokalnim predajama, desno od Batićevog stećka nalazi se spomenik njegove supruge Vukave. Predaja spominje da je na nekropoli sahranjen i Batićev otac – knez bosanski Mirko Radojević, knez na dvoru kralja Tvrtka I i, može se reći, još značajnija društveno-politička ličnost od samog Batića. Na osnovu svega toga, nekropola se datira u kraj XIV i početak XV stoljeća.

Na nekropoli se nalazi više od 30 stećaka. Stećak kneza Batića po obliku je visoki kneževski sljemenjak s postoljem. Monumentalnih je dimenzija, dug preko dva, širok i visok preko metra, a težak preko devet tona. Ukrašen je vrpcom koja se pruža po rubovima spomenika. S čeonih strana se vrpca pri dnu razdvaja u dvije pletenice, koje se spuštaju do podnožja. Sam stećak je oličenje monumentalnosti, jednostavnosti i skladnosti forme i ornamenta. Poznati historičar umjetnosti Đoko Mazalić ga naziva jednim od najljepših naših stećaka.

„Vukavin“ stećak je također monumentalan te izuzetno ukrašen. Riječ je o sljemenjaku s postoljem kod kojeg je jedna strana postolja uvučena ispod samog spomenika, što nije zabilježeno na drugim stećcima. Po obliku je visoki sljemenjak s postoljem. Rubovi su mu naglašeni tordiranom vrpcom koja dijeli krovnu plohu na dva dijela. Na sljemenu su se nalazile tri jabuke (danas odbijene), a krovne plohe su prekrivene ornamentom u vidu drvene šindre, što stvara izgled vječne kuće. Na čeonim i bočnim stranama nalaze se ornamenti u vidu spirala, rozeta i grozdova.

U toku 2015. godine na nekropoli su obavljena arheološka iskopavanja. Ispod još jednog po obliku kneževskog sljemenjaka sa postoljem pronađen je skelet pokojnika, sahranjen bez glave i prekriven izuzetnim plaštom protkanim zlatnim i srebrenim nitima. DNK analizama utvrđeno je da je riječ o Mirku Radojeviću koji je također bio veliki knez bosanski i još istaknutija ličnost od svog sina kneza Batića Mirkovića. Ne zna se zašto je sahranjen bez glave. Da li je glavu izgubio u borbi ili mu je odrubljena zbog nekih grijeha? Njegov plašt je danas izložen u Zemaljskom muzeju BiH u sobi zajedno sa Hagadom i najznačajnijim srednjovjekovnim spomenicima Bosne i Hercegovine.

Treba još izdvojiti mali, dječiji sljemenjak. Monolitan je s dva postolja, što je izuzetno rijetka pojava kod stećaka. Svi bridovi su mu naglašeni tordiranom vrpcom, a s čeonih strana ima spiralne ornamente. Osim ova četiri spomenika, samo još jedan ima ukras u vidu polumjeseca.

Nekropola u Kopošićima spada zasigurno u red ljepših i koherentnijih spomenika našeg srednjovjekovlja. Na ovom groblju, ispod, po dimenzijama monumentalnih stećaka, sahranjivane su neke od najznačajnijih ličnosti Bosne sa prijelaza XIV na XV stoljeće. Zbog svega toga nekropola je proglašena Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.